Što je točno Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke i koji mu je primarni cilj?
Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke je organizirani sustav probira na rak dojke u okviru kojeg se pozivaju sve žene u Republici Hrvatskoj u dobi od 49 do 70 godina i ima dva osnovna cilja: prvi je da se rak dojke otkrije u ranoj fazi u što većem postotku i drugi da se smanji smrtnost od 25 do 30 %.
Kako funkcionira sustav pozivanja na preglede i tko je njima obuhvaćen?
Sustav pozivanja u okviru Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke je maksimalno pojednostavljen.
On se odvija na način da žene na kućnu adresu dobiju poziv s točnim terminom pregleda koji uključuje i mjesto i vrijeme, a te pozive šalju županijski zavodi za javno zdravstvo.
Što žena treba učiniti ako dobije poziv?
Žena koja dobije poziv treba se samo odazvati na taj poziv i doći na lokaciju koja je navedena u pozivnom pismu u navedeno vrijeme.
Dobro je da ponese sa sobom cijeli pozivni paket koji je dobila na kućnu adresu, kao i stare mamografske snimke koje se onda mogu usporediti s novim snimkama.
A što ako je propustila svoj termin ili izgubila pismo?
Žena koja je propustila termin ili izgubila pismo ne treba se ustručavati da nazove ponovno županijski zavod za javno zdravstvo, od kojeg je i dobila pismo.
Svi kontakti besplatnih telefona nalaze se na našoj web stranici Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke.
Što nam govore epidemiološki podaci – kolika je incidencija i smrtnost od raka dojke?
Epidemiološki podaci su nam ustvari vrlo ohrabrujući i govore zašto ovakvi organizirani programi imaju smisla.
Naime, nakon 20 godina provedbe nacionalnog programa nama je smrtnost smanjena za 25 do 30 % i već ustvari 9 godina za redom smrtnost od raka dojke nam pada. U usporedbi s mnogim drugim tumorskim oboljenjima u Republici Hrvatskoj nije nažalost takva situacija. Rak dojke je najčešće sijelo raka i gotovo četvrtina svih novooboljelih od raka u žena, oboljelo zaista od raka dojke.
Incidencija nam kontinuirano raste, to nije samo kod nas u Hrvatskoj, nego je tako i u ostalim zemljama razvijenog svijeta i za očekivati je da će i u budućnosti biti tako. To je prvenstveno zbog toga što nam je udio starijeg stanovništva u populaciji sve veći, ali i zbog prevalencije rizičnih čimbenika. Međutim, unatoč kažem povećanju incidencije, nama je smrtnost u padu i to je sigurno zahvaljujući organiziranom programu provedbe, ali naravno i sve boljoj radiološkoj dijagnostici, kao i svim ostalim oblicima liječenja raka dojke.
Kako stojimo u usporedbi s ostalim zemljama Europe?
Stojimo dobro jer smo prema smrtnosti bolji od većine zemalja Europe i imamo čak niže stope smrtnosti od prosjeka Europske unije.
Koji je odaziv žena u nacionalnom programu i usporedite nas s Europom?
Odaziv je dosta visok. Odaziv je 70 % i time se svrstavamo među zemlje koje imaju visok odaziv u odnosu na zemlje u Europi. Zemlje koje su započele s ovakvim organiziranim programima probira još prije 50, 60 godina, one imaju najveći odaziv i to je oko 80 %.
Znači mi imamo još sasvim sigurno prostora za napredak i upravo zbog toga organiziramo javnozdravstvene kampanje kojima nastojimo podići svijest o važnosti ranog otkrivanja raka dojke i podići taj odaziv jer svaki povećani postotak povećanog odaziva znači u stvari više spašenih života.
Koji su najveći izazovi na terenu i zašto se neke žene još uvijek ne odazivaju na besplatni pregled?
Ima nekoliko izazova. Jedan je sasvim sigurno strah, dakle žene se boje nalaza, odnosno ishoda nalaza i misle ako im je nešto, bolje da to ne znaju. To je u svakom slučaju kada govorimo o ovom sijelu raka potpuno pogrešno. Zato što redovitim pregledima i ranim otkrivanjem raka dojke možemo spasiti život. Izlječenje je više od 90 ili 95 % ako se taj rak otkrije u ranoj početnoj fazi.
Zatim postoje neke zablude da se radi o visokoj dozi zračenja ili da je to pregled koji boli. Moram reći da kompresija postoji, a pregled se provodi na način da se grudi pritisnu. Međutim, to traje svega nekoliko sekundi i nije nešto što bi trebalo odvratiti žene od pregleda, a novi suvremeni mamografski uređaji imaju kontrolirane niske doze zračenja.
Još možda jedan razlog koji objektivno možemo navesti kao djelomično ili dosta opravdan, a to je udaljenost stacionarnih mamografskih jedinica od adresa gdje žene stanuju i u takvim slučajevima mi nastojimo izaći u susret organiziranjem mobilnih mamografskih uređaja, tako da dovedemo te uređaje što bliže mjestu stanovanja žena.
Što savjetujete ženama koje nisu u ciljnoj skupini ili imaju osobnu anamnezu raka dojke?
Svaka mlada žena već u dobi od 20 godina bi trebala započeti s mjesečnim redovitim samopregledima.
U dobi od 25, odnosno 30 na dalje žena bi trebala jednom godišnje odlaziti na ultrazvuk, a od 40 godina jednom u dvije godine na mamografski pregled. Žene koje prestanu dobivati poziv u okviru nacionalnog programa, to su one starije od 70 godina, one bi trebale u dogovoru sa svojim liječnikom obiteljske medicine dalje redovito odlaziti na mamografske preglede, jednako tako, jednom u dvije godine.
Žene koje imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu, a to znači da su one imale srodnike u obitelji bilo u prvoj, drugoj obiteljskoj liniji, one bi trebale svakako redovito odlaziti na preglede. Poželjno je da obave genetsko savjetovanje i u slučaju procjene povećanog rizika, takve žene se mogu genetski testirati. I u tom slučaju ako je dokazana genetska mutacija koja se povezuje s nastankom raka dojke, one bi se trebale pratiti po takozvanom protokolu visokog rizika.
Taj protokol uključuje da žene već u dobi od 25 godina odlaze jednom godišnje na ultrazvučni pregled i magnetsku rezonanciju dojke naizmjenično svakih 6 mjeseci, a nakon 40 godina taj se protokol malo prilagođava, a to je onda jednom godišnje mamografija i jednako tako magnetska rezonancija dojki i opet u razmaku svakih 6 mjeseci.
