Zašto je mamografija zlatni standard u ranom otkrivanju raka dojke?
Mamografija je jedna od tri slikovne metode koje se koriste u dijagnostici dojke. Druge dvije su ultrazvuk i magnetska rezonanca. Rano otkrivanje karcinoma dojke odnosno skrining ima već preko 60-godišnju tradiciju koja je započeta s mamografijom u vrijeme kad je ona bila bitno manje razvijena nego danas. I dalje je metoda koja je najdostupnija i koja omogućuje otkrivanje sitnih kalcifikacija kao prvog znaka velikog broja tumora, tako da se koristi u svim zemljama kao primarna metoda u skriningu, s tim da danas kod žena koje imaju vrlo visoki rizik i za koje se nakon genetskog testiranja procijeni da imaju vrlo visok rizik, zapravo koristi magnetska rezonanca, već od 25. godine, ali kod uobičajenog rizika koristi se mamografija kao primarna metoda.
Boli li mamografija i šteti li zračenje zdravlju?
Mamografija boli, odnosno to ovisi individualno o ženi jer se dojka mora komprimirati da bi se bolje razvukao žljezdani parenhim, vezivno tkivo i vidjele male lezije. Dakle, to može nekim ženama biti malo neugodna pretraga, ali nije to neka nepodnošljiva bol. Mamografija uključuje izlaganje ionizirajućem zračenju, ali je njezin benefit 100 puta veći od nekakvog minimalnog rizika koji je zapravo gotovo zanemariv. Dakle, to ne bi trebalo biti pitanje, pogotovo s novim uređajima koji su digitalni, imaju relativno male doze zračenja.
Kako izgleda pregled i što žena može očekivati od pregleda?
Pa pregled izgleda tako da radiološki tehnolozi obave tehnički snimanje na posebnom uređaju koji se koristi za snimanje dojke. Dojka se mora prisloniti na detektor, komprimira se jednim posebnim uređajem za kompresiju i naprave se 4 snimke, svaka dojka dva puta se snimi iz posebnih projekcija, a žena može očekivati da dobije kvalitetan nalaz koji će s velikom sigurnošću, ali ne apsolutnom točnošću, reći ima li nešto sumnjivo u dojci i treba li ići na daljnju obradu.
Što radiolog točno traži i vidi na mamografskoj snimci?
Radiolog traži postoje li nekakve žarišne promjene i postoje li patološke mikrokalcifikacije, što može vidjeti ovisno o gustoći dojke, što je dojka manje gusta to se na mamografiji može vidjeti više promjena a što je dojka gušća to se manje lezija vidi zbog superpozicije s okolnim tkivom. Dakle radiolog traži postoje li neke asimetrije ili jasne fokalne lezije ili ekspanzivne tvorbe.
Što ako nalaz zahtijeva dodatne preglede?
Onda se najčešće u prvoj liniji radi ultrazvuk, pogotovo kod gustih dojki. Ultrazvuk omogućuje prikaz određenih promjena koje se na mamografiji ne mogu vidjeti, tako da u pravilu se nakon mamografije radi ultrazvuk i ako postoje neke mogućnosti dodatne mamografije poput tomosinteze i kontrastne mamografije. A onda, ovisno o pojedinim indikacijama se radi magnetska rezonancija, ali najčešće u praksi kod ovih žena koje idu na skrining se radi ultrazvuk i onda biopsija pod nadzorom ultrazvuka, rijeđe pod nadzorom mamografije.
Zašto je kod raka dojke važno što ranije otkriti rak?
Važno je što ranije otkriti rak jer što se ranije otkrije rak bolja je mogućnost izlječenja. Iako rak dojke zapravo predstavlja nekoliko potpuno različitih bolesti, po značaju, po agresivnosti, ali bez obzira u kojoj vrsti raka dojke se radi, što se ranije otkrije to su bolje mogućnosti liječenja i dugoročnog preživljenja.
Koje promjene na dojci žena ne bi smjela ignorirati, bez obzira na dob?
Žena ne bi smjela ignorirati nekakve palpabilne tvorbe što sama napipa, pogotovo nekakve tvrde lezije i ne bi smjela ignorirati krvavi iscjedak. Pa onda i uvlačenje kože. Nažalost, još uvijek imamo žene koje zanemaruju te promjene pa nam dođu s egzulceriranim tumorima koji su već kožu egzulcerirali. Znači, treba se pipati, a ako uoči nekakve palpabilne tvorbe pogotovo tvrde i ako uoči krvavi iscjedak mora se čim prije javiti liječniku.
Što znače „guste dojke“ i kako to utječe na pregled? Kada je uz mamografiju potreban ultrazvuk, a kada MR dojki?
Za guste dojke kažemo da su guste kada imaju puno žljezdanog parenhima i veziva u odnosu na masno tkivo. To jako ovisi o dobi žene, o tome koliko je puta rađala i o nekim individualnim osobinama, uzima li hormonsku nadomjesnu terapiju ili ne. Za mamografiju je bolje da su dojke što masnije sa što manje fibroglandularnog dakle žljezdanog i vezivnog tkiva. I problem je kod vrlo gustih dojki da se jedan značajan dio karcinoma ne može prikazati ako nemaju kalcifikacije zbog superpozicije s tim žljezdanim i vezivnim tkivom. Kod tih žena treba raditi dopunske metode, tomosintezu, ultrazvuk ili kontrastne metode.
Pojedine žene brinu zbog zračenja na mamografiji. Kako im objašnjavate omjer koristi i rizika?
Objašnjavamo im tako da je omjer koristi višestruko, dakle, desetina i stotina puta veći od rizika. Rizik je vrlo mali sa suvremenim aparatima, digitalnim, a ako se otkrije karcinom u bilo kojoj fazi, a pogotovo u ranoj fazi, to je za ženu vrlo dobro jer se može započeti onda s optimalnim liječenjem, a danas postoje stvarno na raspolaganju izvrsne mogućnosti i kirurškog i onkološkog liječenja, tako da je vrlo važno otkriti tumor na vrijeme. A osim toga mamografijom se može otkriti duktalne karcinome in situ koji se u pravilu ne vide na ultrazvuku, tako da treba raditi mamografiju.
