Kada pacijentica dolazi onkologu i kako izgleda njezin put liječenja?
Pacijentice zapravo kod onkologa dolaze kada je već postavljena dijagnoza. Obično već imamo dokazani proces dojke, biopsija širokom iglom je napravljena i onda se pacijentica upućuje na multidisciplinarni tim, gdje mi svi liječnici različitih specijalizacija zajedno donosimo odluku o daljnjem liječenju svake pojedine pacijentice. Dokazana je već maligna bolest dojke, a dalje što će biti ovisi o stadiju bolesti, vrsti tumora itd.
Kako se liječi novootkriveni rak dojke, a kako recidiv?
Novootkriveni rani karcinom dojke se liječi na više načina. Puno ovisi o tome kakav je podtip bolesti jer znamo da karcinom dojke nije jedna bolest, tu grubo možemo reći da imamo pet podtipova karcinoma dojke.
Isto tako, odluku o liječenju donosimo na osnovu stadija bolesti, je li tumor mali, koliko su zahvaćeni limfni čvorovi, a u obzir moramo također uzeti i kakvo je opće stanje pacijentice, koja je dob pacijentice, koje bolesti ona ima uz karcinom dojke i sve to zapravo kad zbrajamo donosimo odluku kako liječiti karcinom dojke.
Ako se radi o povratu bolesti ili recidivu, isto je jako bitno je li povrat bolesti lokalni u dojci, u limfnim čvorovima ili je došlo do pojave udaljenih presadnica. To je jako bitno jer moramo znati s kakvim stadijem bolesti se sada moramo boriti.
Ako se radi o lokalnom povratu bolesti, onda opet ovisi o podtipu bolesti, o vrsti tumora, ali isto tako ovisi koliko je velik taj tumor. Lokalni povrat bolesti možemo liječiti opet s nekom lokalnom terapijom bilo kirurški, bilo ponovnom radioterapijom ili inicijalnom radioterapijom i sistemskom terapijom, ovisno o vrsti karcinoma dojke.
Ako se radi o udaljenim metastazama, kombiniramo prvenstveno kemoterapiju, hormonsku terapiju, imunoterapiju, znači različite oblike terapija, ali u metastatskoj bolesti možemo koristiti i neke lokalne terapije kao što su radioterapija visokim dozama, radiokirurška ili kirurška terapija.
Znači terapijske opcije su različite, ovisno o vrsti bolesti, o obimu bolesti koja se vratila i naravno, uvijek u razgovoru s pacijenticom. Njezino opće stanje i njezine preferencije su isto tu ključne.
Koje sve vrste onkološkog liječenja postoje i kako se određuje njihov redoslijed?
Danas imamo sve više vrsta onkološkog liječenja karcinoma dojke. Radi se o kemoterapiji,endokrinoj terapiji, HER2 terapiji, imunoterapiji (to su konjugati protutijela lijeka). Broj lijekova je sve veći i veći, odnosno vrsta terapijskih opcija je sve više, a redoslijed ovisi ponovno o vrsti bolesti.
Ako je indicirana kemoterapija onda prvo ide kemoterapija, potom ide endokrina terapija, HER2 terapija i lokalna terapija.
Kombinacije su različite, ovisno o kakvoj vrsti bolesti se radi i nije svaka terapija indicirana za svaku vrstu bolesti. HER2 terapija je ciljana za HER2 pozitivne karcinome dojke, endokrina za endokrino pozitivne, odnosno hormonski pozitivne karcinome dojke, imunoterapija ovaj čas za trostruko negativne.
Ovisno o vrsti bolesti ide i kombinacija različitih terapijskih opcija.
Koji je postotak izlječenja raka dojke i o čemu ovisi?
Postotak izlječenja od raka dojke izravno je ovisan o stadiju bolesti i kako bolest rano otkrivamo. Iznimno je bitno bolest otkriti u što ranijem stadiju.
Ako je to prvi stadij, najraniji stadij, možemo reći da je izlječenje više od 90 ili 95 %. Što je stadij veći, što je bolest uznapredovala lokalno u dojci ili u limfnim čvorima to preživljenje pada i govorimo o nekakvim postocima u ranom karcinomu dojke od nekih 70, 75, 80 do 100 % ako je to in situ karcinom.
Postotak izlječenja direktno izravno ovisi o stadiju, odnosno koliko je bolest uznapredovala.
Što točno znači personalizirano liječenje raka dojke?
Kada govorimo o personaliziranom liječenju, onda to znači da je prilagođeno svakoj pacijentici ponaosob. Međutim, ne možemo reći da je baš na individualnoj razini.
Personalizirana ili ciljana terapija su endokrina terapija, HER2 terapija, imunoterapija, to su sve nekako ciljane terapije. Više govorimo zapravo o nekakvim ciljanim terapijama.
Ono što svakako možemo naglasiti danas u Republici Hrvatskoj imamo mogućnost poslati na analizu ili krv ili tkivo tumora na takozvano sveobuhvatno gensko profiliranje, gdje možemo otkriti da li konkretno kod te pacijentice postoje nekakve molekule i proteini koji bi nam mogli biti ciljni u smislu ciljane ili personalizirane terapije.
Danas personalizirana terapija znači uputiti pacijente na terapiju za koju znamo da ima učinka, ali upravo na osnovu tih analiza određenih molekula, proteina receptora i tako dalje.
Mora se napomenuti da nemaju svi tumori takve ciljne molekule i receptore i da ne možemo kod svakog otkriti ciljane terapije, ali svakako možemo sve više i više.
Kako napreduje tehnologija, kako napreduje naše znanje o čemu ovisi život tumorske stanice, tako će tih terapija biti sve više i sve više ćemo moći davati našim pacijenticama.
Koje su najveće zablude i mitovi o kemoterapiji?
Prvo, da je kemoterapija indicirana kod svakoga tko ima karcinom dojke to i svakako više nije istina. Danas postoji trend prema tome da kemoterapiju dajemo samo kada je potrebno.
Imamo sve više i podataka da mnogim pacijenticama nije potrebna kemoterapija. Imamo i neke testove koji nam kažu da kod ove i ove pacijentice neće biti koristi od kemoterapije. Prva stvar, nije indicirana kod svake pacijentice.
Druga stvar je da kemoterapija obavezno ima strašne nuspojave koje pogoršavaju kvalitetu života. Svakako je nešto što mi danas možemo reći da nije napredovalo samo liječenje karcinoma dojke, nego je napredovala terapija koja smanjuje nuspojave same kemoterapije.
Kemoterapija nije ista za svaku pacijenticu. Imamo različite protokole i ne možemo reći da je kemoterapija nešto što je lagano, ali svakako je lakše nego što po meni pacijenti imaju dojam da će biti. Uvijek se trudimo da prođe što lakše i bezbolnije.
Kako moderna medicina danas pomaže pacijenticama da lakše podnesu liječenje?
Ne ide naprijed samo liječenje, nego i sva suportivna terapija. Što to znači?
Imamo sve više lijekova koji sprječavaju mučninu i povraćanje. Imamo lijekove koji sprečavaju pad vrijednosti leukocita, a tada su pacijentice izložene više infekcijama, imamo hladne kape koje mogu kod nekih protokola, ne kod svih, smanjiti rizik ispadanja kose, imamo hladne rukavice i čarapice koje sprječavaju nastanak periferne neuropatije.
Terapija nije samo ono što je glavna terapija nego i svo suprotivno liječenje koje omogućuje da naše pacijentice što lakše prođu kroz kemoterapijski protokol te općenito protokole koje primaju.
